Pokret i interdisciplinarna suradnja
26.-28. studenog 2018., Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu
Fokus ove serije radionica bit će improvizacija u pokretu te suradnja između različitih umjetničkih područja, a ishodište će velikim dijelom biti zajednički rad Eve Karczag, Sylvie Hallett i Chrisa Crickmaya, pod imenom Promenade, koji će u Zagrebu biti izveden 25. studenog u Galeriji SC.
Svaka od tri radionice usmjerit će se na različiti aspekt među-umjetničke prakse.
- 1. dan: Podešavanje tijela i pokreta
Dah i težina toliko su sveprisutni i svima nam poznati da zaboravljamo koliko su esencijalni u stvaranju osnova za kretanje. Tijekom prvog, od tri, dana radionice, imat ćemo vrijeme i prostor za istraživanje, s minucioznom pažnjom, potrebe za opetovanim potvrđivanjem naše povezanosti s tlom, te za iskustvom prostora koji dah za nas otvara, unutar i oko tijela. Svoja otkrića i spoznaje usvojit ćemo kroz ples, samostalno i zajednički, dopuštajući si da s punom prisutnošću pristupimo radu sa zvukom i objektima.
- 2. dan: Podešavanje u odnosu na zvuk
Radionica će pružiti priliku za istraživanje prirode objekata kroz njihov zvuk. Nastanku zvuka prethodi pokret. To je početak igranja.
Otvorit ćemo pitanje zvuka nasuprot ”tišine” – koliko je pokreta neophodno da bi nastao zvuk? – kao i pitanje brzine i namjere pokreta.
Kroz improvizaciju i igru u parovima i većim skupinama, istraživat ćemo zvukove malih objekata i razvijati rječnik za njihovo opisivanje te promatrati kako se njihov zvuk mijenja u odnosu s drugim zvukovima. Naslanjajući različite procese jedne povrh drugih, izgradit ćemo kompleksniju strukturu sačinjenu od manjih elemenata, dopuštajući postojanje različitih gustoća i tekstura.Tijekom radionice biti će prilike za snimanje i reproduciranje mobilnim uređajima, čime još jedan sloj dokumentirane stvarnosti postaje izvedbom.
- 3. dan: Podešavanje u odnosu na objekte, prostor i pokret
Glavno polazište bit će prostor u kojem radimo i naša prisutnost u njemu – jednako kao i naša tijela u pokretu. Pitanje je kako uspostaviti osobnu vezu s okolinom i kako taj osjećaj povezanosti postaje ishodištem za rad. Počet ćemo od onoga što primjećujemo. Stalni tijek onoga što primjećujemo hranit će sav naš rad u kojem ćemo kombinirati improvizirani pokret s rukovanjem i premještanjem predmeta i namještaja u prostoru. Možda ćemo trebati iznova naučiti kako se ophoditi s predmetima…kao ravnopravnim sudionicima…a ne našim robovima. Krajnja zamisao je stvoriti stalno mijenjajući, interaktivni izvedbeni ”krajolik”, koji uključuje ljude, prostore i stvari. Izazov će biti pronaći načine kako u ovom složenom okolišu ostati osjetljivo i responzivno ljudsko biće. Rad će se odvijati u različitim grupacijama: solo, parovi, veće grupe, a sve kroz improvizacijski pristup. Proces će se odvijati korak po korak. Crtanje, pisanje i pričanje ispreplitat će se s kretanjem i stvaranjem prostora.
Eva Karczag (plesna umjetnica) već četiri desetljeća izvodi u solo i suradničkim radovima, predaje na važnim plesnim svučilištima i institucijama, te zagovara istraživačke metode stvaranja plesa. Njena umjetnost, kao i podučavanje, proizlaze iz iskustva improvizacije i osvještenih somatskih praksi koje razvijaju povjerenje u tijelo i njegovu urođenu sposobnost lakoće, umješnosti i integrirane otvorenosti. Od 1979. do 1985. bila je članica Trisha Brown Dance Company, nakon čega nastavlja podučavati kroz edukativni program kompanije u New Yorku i drugdje. Bila je stalna profesorica pri Europskom centru za razvoj plesa (EDDC) u Nizozemskoj (1990.-2002.). Ima diplomu (Dance Research Fellow) Bennington koledža u Vermontu, SAD. Certificirana je učiteljica i praktičarka Alexander tehnike. Posljednji radovi su joj ‘Yes No Maybe’, sa s h i f t s / art in motion company, te ‘Echo Archive’ s Elenom Demyanenko. Kroz izvođenje i podučavanje u Americi i Europi, u stalnom je dijalogu s plesnim zajednicama s obje strane Atlantika. Duboki utjecaj na nju imao je pokret post-modernog plesa u New Yorku šezdesetih i sedamdesetih godina. To je, kao osnovu njene plesne prakse, postavilo poštovanje tijela u pokretu te strast prema kreativnom procesu i eksperimentu.
Sylvia Hallett je glazbenica, multi-instrumentalistica i skladateljica. Sklada na violini, norveškoj Hardanger violini, pili, harmonici, elektronici te nađenim objektima. Trenutno svira u The London Improvisers Orchestra i h2dance company, gdje je kućna skladateljica. Surađuje sa, između ostalih, Lol Coxhill, Evan Parkerom, David Toopom, Jah Wobbleom, Annom Homler, LaXula, Operom North, Wonderful Beast, Mirandom Tufnell, Evom Karczag te sa The Royal Shakespeare Company. Nastupa međunarodno kao solo improvizatorica, izdala je tri solo albuma te se njena glazba redovito pojavljuje u soundtracku BBC-vog TV’s Silent Witness.
Chris Crickmay je vizualni umjetnik, po zvanju arhitekt, no rano se posvetio umjetnosti i edukaciji u umjetnosti. Predavao je na različitim sveučilištima u Engleskoj (Open University, Dartington College of Arts, UWE Bristol). Bavi se strategijama kreativnog rada i ulogom umjetnosti u društvu. Njegova primarna praksa odvija se kroz suradnje u stvaranju komornijih oblika izvedbene umjetnosti koji povezuju vizualnu umjetnost i ples. Surađivao je s brojnim plesačima i koreografima, a posebno se ističu njegove dugotrajne suradnje s Evom Karczag i Mirandom Tufnell. Djeluje kao nezavisni umjetnik koji stvara instalacije, izvedbe, piše te podučava, s posebnim zanimanjem za stvaranje interaktivnih okoliša za izvedbu te za improvizaciju koja uključuje pokret. Također se bavi praksom figurativnog crtanja koja proizlazi iz izvedbe. Pored brojnih članaka, s Mirandom Tufnell koautor je dva priručnika za izvedbeni rad: ‘Body, Space, Image, notes towards improvisation and performance’, Dance Books (1990.), te ‘A Widening Field: Journeys in Body and Imagination’, Dance Books, 2004.