Želim proučavati kratke priče ljudi iz moje lokalne zajednice i moje studentske baze, konkretno kroz pisanje o temama koje su globalne, univerzalne, obiteljske, osobne, privatne i usmjerene ka slikama koje su nastale radi iscjeljenja – dakle, ne radi izvedbe – ali su izvedbene, privatne i osobno vođene kao javna iscjeljenja. Svaka slika/ples  priželjkuje biti surogatom za kolektiv. Munja i grom se čine istovremenima, no među njima se događa odmak zbog veće brzine svjetlosti i zagrijavanja zraka. To je uzročno-posljedična veza – kako siješ tako ćeš i žeti – kliše, znam; ali evo nas na pragu smrti zbog gramzivosti i uspavanosti dok, kao i uvijek, siromašni pate, a prirodni se zemaljski elementi rasipaju zbog trenutka u zlatnom toaletu.

Moj izvedbeni rad postao je dijelom iste niti koju predajem – ja izvodim, a moji studenti rade sa mnom kako bismo kreirali rad. Radim kroz pisanje, tehničku improvizaciju te koreografske zagonetke i modalitete iscjeljenja kako bih stvorila cjelovitu platformu mogućnosti.

Prinijet ćemo dar tih kratkih priča kroz pisanje i izvedbu:

1. Podučavajući kako pisati iz međuprostora kao šamanskog portala
2. Proučavajući kako ih pretvoriti u izgovorene riječi, slike, male kazališne komade-stanja i zvuk kao izvedbu, te ples kao izvedbu
3. Kulturne slike i iskrivljene ideje o tome gdje živimo i tko smo, te sjećamo li se svoje biti i što nam je sada raditi?
4. Ključ je u kolektivu pa, dok pojedinci dijele istinu i ostaju prisutni, i u tijelu, kolektiv se kreće zajedno – recimo da imamo vremena zauvijek pa je sve vrijeme u ovom trenutku.

Specifične podučavane vještine koje se smiju i mogu usmjeriti prema i organizirati oko ciljeva društvene i političke i ljudske interaktivne razmjene:

Studija duboke uzemljenosti u tijelu, najprije kao solisti, zatim kao sljedbenici, zatim kao neutralni. Studija izbora i studija obrazaca – što potiče nekoga da se kreće? Spremnost živčanog sustava – bori se ili bježi, plesni val koji je zamah u prostoru, ili krajnja točka?

1. Prostor i geometrija – organizacija pokreta i prostora kao serije međusobno presjecajućih linija, od sitnih do onih koje dodiruju granice svemira. Prostor se kreće kroz tijelo, a pokrećući tijelo, tijelo postaje prozirno – i mnogo manje teško.
2. Pisanje za scenarij – koristeći snagu imaginacije za stvaranje – pokreta, slika, pjesama, priča, oblika misli i svih vrsta traumatskih drama, brzo, lebdeći i nestajući.
3. Iscjeljenje kao čin inteligencije i predaje. Održavanje svetog prostora i rad s formom kako bi sadržaj pokreta bio surogatom iscjeljenja za kolektiv.

Sara Shelton Mann bavi se koreografijom, izvedbom i podučavanjem još od 1967. Učila je s Alwinom Nikolaisom i Murrayom Louisom u New Yorku, prije preseljenja u Kanadu gdje je upoznala Andrewa Harwooda i zaljubila se u Improvizaciju dodirom.
Godine 1979. preselila se u San Francisco radi suradnje s Mangrove, sada Mixed Bag Productions, gdje je sada umjetnička direktorica. Jedan od njihovih ranijih projekata bio je skupina Contraband, koja je započeta kao izvedbena grupa i mjesto istraživanja u kojem se kombiniralo načela dodira, tjelesne sustave i duhovnu praksu u jedinstven sustav proučavanja.
Primila je mnoge nagrade, među kojima je 7 nagrada Isadora Duncan, uključujući i nagradu za posebna postignuća za „brišući vrijeme: proslava 30 godina radikalne plesne legende“ (Sara Shelton Mann te David Szlasa i Norman Rutherford), Nagrada za životno djelo lista Bay Guardian, Deset žena koje su nešto promijenile, te Nagrada „Goldie“ lista Bay Guardian.
Njen tečaj Alkemija pokreta stalni je edukacijski projekt koji je nastao pod utjecajem certifikacija i studija u tradicijama metafizike i iscjeljenja. Sarin je izvedbeni rad platforma za suradnju i istraživanje svijesti.

 https://www.sarasheltonmann.org

Kirstie Simson, međunarodno priznata kao vrsna predavačica, svoj rad temelji na poznavanju kontaktne improvizacije, plesnih tehnika, Alexander tehnike, aikida, meditacije, kao i na bogatom iskustvu izvedbene improvizacije.

Kroz pedagoški rad Kirstie dijeli iskustvo praksi kretanja, kao i filozofije koja ih podržava, stečeno kroz više od 40 godina kontinuiranog bavljenja plesnom improvizacijom. Ishodište njezinog rada je povezanost sa samim sobom, drugima i okolišem, što može postati temelj otpornosti i vještine koja nas čini sposobnima suočiti se s kompleksnošću i izazovima života.

U svojem podučavanju Kirstie sadržaj produbljuje kroz  vođene vježbe, otvoreno vrijeme za igru i istraživanje, zadatke, međusobno gledanje, diskusiju i humor. Veliki dio njezinog rada temelji se na radu u paru i povezanosti s drugima, uz vrijeme za samostalno procesuiranje i refleksiju. Ukoliko vremenske prilike budu dopuštale, na radionici će biti prilike i za istraživanje u vanjskom prostoru, u prirodi.

Kirstie Simson (UK), eksplozivna snaga i nadahnuće  suvremene plesne scene, svakim trenutak virtuozne improvizacije publiku dovodi u kontakt sa životnom snagom čiste kreacije.  New York Times prozvao ju je ‘silom prirode’, a londonski Time Out Magazine napisao kako je ‘nemjerljivo obogatila i proširila granice suvremenog plesa’. Dobitnica je brojnih nagrada za ples, vrsna predavačica, zadivljujuća izvođačica i vodeća stručnjakinja u području plesne improvizacije.
Nakon što je 13 godina bila profesorica u trajnom zvanju na Odsjeku plesa Sveučilišta Illinois (SAD), u kolovozu 2020. vraća se u Wales (UK), gdje nastavlja istraživati i dijeliti svoje iskustvo kao samostalna umjetnica. Započela je uzbudljivu suradnju s Black Mountains Collegeom u Walesu. Kao članica Akademskog savjetodavnog odbora sudjeluje u osmišljavanju inovativnog studijskog programa ‘planeto-centrične edukacije za bolju budućnost’ koji započinje u rujnu 2022.

Radionica istražuje sjecište između praksi dviju umjetnica: Improvising While Black  i FAILURE Lab. Riječ je o dvije suvremene plesne, improvizacijske i izvedbene prakse koje raskidaju s normalnim.
Improvising While Black mayfield brooks radi s dahom, govornim iskazom (utterance), drhtanjem tijela, glosolalijom; istražuje mjesto između govora i ne-govora, plesa i ne-plesa. Kako pristupiti neizrecivom u plesu? Intervencijama u očekivano, IWB istražuje procjepe unutar plesova, pjesama ili priča, kao i improvizirani ples kojeg pokreće dah te jezik kojeg pokreće govor.
FAILURE Lab Mary Pearson razotkriva naše fizičke navike i misli koje smo upili iz popularne kulture. Stvarajući apsurdne slike pomoću tijela, predmeta i različitih materijala, on propituje mizoginiju, konzumerizam i eksces.  Možemo li remetiti ustaljene načine gledanja na sebe i tijelo kao na proizvode koji se prodaju? Kako sebe možemo u potpunosti uvesti u ovdje i sada, ne isključujući svoje složene identitete i neugodne prošlosti?
Mayfield i Mary u ovoj radionici istraživati će načine izokretanja dinamika moći kroz pokret i transformiranja tjelesne napetosti naslijeđene iz trauma povijesti. Postavljat će pitanja poput: Tko ima pravo ne uspjeti, a tko ne? Kome je dozvoljen smijeh ili slobodan govor? Koliko prostora tvoje tijelo smije zauzeti?
Propitivati ćemo vlastitu prošlost, priče i očekivanja, stvarajući improvizirani ples i izvedbu.
Gostovanje i radionica mayfield brooks podržani su od: GPS / Global Practice Sharing of Movement Research programa koji financira Trust for Mutual Understanding

20. 20. i 21. listopada 2018., ADU, Frankopanska 22

Što radimo u trenutku kada shvatimo da nije stvar u ideji? Kako možemo kultivirati usmjerenost naše pažnje na različite želje, impulse, sjećanja i senzacije? Koja praksa pomaže izoštriti tu pažnju i koji je okvir podržava? Kako naša pitanja i sumnje postaju predložak za činjenje? Kako misao i osjećaj dobivaju oblik i radnju? Gdje se naša iskonska potreba za komunikacijom odmiče od stvaranja smisla? Kako možemo prihvatiti ne-znanje i ne-još kao generativna stanja bivanja / činjenja? Kako se možemo otvoriti prema polju htijenja i empatije? Kako naša tijela mogu postati radikalna i esencijalna sila za izražavanje potencijala, neizrecivog? Kako se možemo usredotočiti na bivanje /činjenje, prije nego stvaranje/proizvodnju? Polazeći prvenstveno od prakse koju nazivam nonstopping (nezaustavljanje), upogonit ćemo ova i druga pitanja kroz i tijekom kretanja, pričanja, pisanja i svjedočenja.

Jeanine Durning je umjetnica iz New Yorka koja radi s plesom i izvedbom. The New Yorker njen je rad opisao kao istovremeni ‘potencijal za filozofsko otkrivenje i kazališnu katastrofu’. U svom istraživanju kontinuirano se bavi praksom koju naziva ‘nonstopping’. Iz nje je proizašao niz radova, koji uključuje njen solo ‘inging’ (temelji se na neprestanom govoru) i grupni rad ‘To Being’ (temelji se na neprestanom pokretu). ‘Inging’ je izveden preko 40 puta u SAD-u, Europi i Kanadi. J. Durning, između ostalih rezidencije pri Seulskom plesnom centru, te Rauschenberg Foundation Residency, gdje razvija svoj novi solo projekt ‘tamna tvar’. Kao izvođačica, imala je privilegiju Od 2010. do 2013. bila je uključena u rad Debore Hay s Motion Bank (projekt sa Forsythe Company). Posvećena je pedagoškoj praksi, te gostuje kao predavačica na SNDO/Amsterdam, HZT/Berlin, Movement Research, New School/Lang koledžu i WAC/UCLA, među ostalima. U planu su joj narudžba koreografije za Toronto Dance Theatre (2019.) i Candoco/London (2020.) te kreacija grupnog rada s Deborom Hay.

U diskursu filozofije svijesti iznova raste zanimanje za hipoteze koje svijest smatraju temeljnim svojstvom svemira. U kontekstu shvaćanja svijesti kao jezgre somatskog pristupa, Manning propituje implikacije rada unutar te paradigme kao i njihovu ulogu u somatsko orijentiranim plesnim, umjetničkim i dizajnerskim praksama. Kroz ovu radionicu, umjetnik će predstaviti plesne i tjelesne prakse, koje je prikupljao i objedinjavao, osmišljavao i preispitivao, kao razigrano, otjelovljeno istraživanje drugačijih pristupa iskustvu subjektivnosti, baveći se pitanjem kako se naš osjećaj prisutnosti u svijetu mijenja kad preformuliramo odnos uma i tijela. Proces bi mogao biti posebno zanimljiv svima koji se u svom istraživanju i praksi bave post humanističkim, novim materijalističkim i perspektivističkim teorijama kao i svima zainteresiranim za doprinos somatskih i post-somatskih praksi pronalaženju strategija za odupiranje tjeskobi koja prožima vrijeme u kojem živimo.
https://movetolearn.com/

26.-28. studenog 2018., Akademija dramske umjetnosti u Zagrebu

Fokus ove serije radionica bit će improvizacija u pokretu te suradnja između različitih umjetničkih područja, a ishodište će velikim dijelom biti zajednički rad Eve Karczag, Sylvie Hallett i Chrisa Crickmaya, pod imenom Promenade, koji će u Zagrebu biti izveden 25. studenog u Galeriji SC.

Svaka od tri radionice usmjerit će se na različiti aspekt među-umjetničke prakse.

1. 1. dan: Podešavanje tijela i pokreta

Dah i težina toliko su sveprisutni i svima nam poznati da zaboravljamo koliko su esencijalni u stvaranju osnova za kretanje. Tijekom prvog, od tri, dana radionice, imat ćemo vrijeme i prostor za istraživanje, s minucioznom pažnjom, potrebe za opetovanim potvrđivanjem naše povezanosti s tlom, te za iskustvom prostora koji dah za nas otvara, unutar i oko tijela. Svoja otkrića i spoznaje usvojit ćemo kroz ples, samostalno i zajednički, dopuštajući si da s punom prisutnošću pristupimo radu sa zvukom i objektima.

2. 2. dan: Podešavanje u odnosu na zvuk

Radionica će pružiti priliku za istraživanje prirode objekata kroz njihov zvuk. Nastanku zvuka prethodi pokret. To je početak igranja.

Otvorit ćemo pitanje zvuka nasuprot ”tišine” – koliko je pokreta neophodno da bi nastao zvuk? – kao i pitanje  brzine i namjere pokreta.

Kroz improvizaciju i igru u parovima i većim skupinama, istraživat ćemo zvukove malih objekata i razvijati rječnik za njihovo opisivanje te promatrati kako se njihov zvuk mijenja u odnosu s drugim zvukovima. Naslanjajući različite procese jedne povrh drugih, izgradit ćemo kompleksniju strukturu sačinjenu od manjih elemenata, dopuštajući postojanje različitih gustoća i tekstura.Tijekom radionice biti će prilike za snimanje i reproduciranje mobilnim uređajima, čime još jedan sloj dokumentirane stvarnosti postaje izvedbom.

3. 3. dan: Podešavanje u odnosu na objekte, prostor i pokret

Glavno polazište bit će prostor u kojem radimo i naša prisutnost u njemu – jednako kao i naša tijela u pokretu. Pitanje je kako uspostaviti osobnu vezu s okolinom i kako taj osjećaj povezanosti postaje ishodištem za rad. Počet ćemo od onoga što primjećujemo. Stalni tijek onoga što primjećujemo hranit će sav naš rad u kojem ćemo kombinirati improvizirani pokret s rukovanjem i premještanjem predmeta i namještaja u prostoru. Možda ćemo trebati iznova naučiti kako se ophoditi s predmetima…kao ravnopravnim sudionicima…a ne našim robovima. Krajnja zamisao je stvoriti stalno mijenjajući, interaktivni izvedbeni ”krajolik”, koji uključuje ljude, prostore i stvari. Izazov će biti pronaći načine kako u ovom složenom okolišu ostati osjetljivo i responzivno ljudsko biće. Rad će se odvijati u različitim grupacijama: solo, parovi, veće grupe, a sve kroz improvizacijski pristup. Proces će se odvijati korak po korak. Crtanje, pisanje i pričanje ispreplitat će se s kretanjem i stvaranjem prostora.

Eva Karczag (plesna umjetnica) već četiri desetljeća izvodi u solo i suradničkim radovima, predaje na važnim plesnim svučilištima i institucijama, te zagovara istraživačke metode stvaranja plesa. Njena umjetnost, kao i podučavanje, proizlaze iz iskustva improvizacije i osvještenih somatskih praksi koje razvijaju povjerenje u tijelo i njegovu urođenu sposobnost lakoće, umješnosti i integrirane otvorenosti. Od 1979. do 1985. bila je članica Trisha Brown Dance Company, nakon čega nastavlja podučavati kroz edukativni program kompanije u New Yorku i drugdje. Bila je stalna profesorica pri Europskom centru za razvoj plesa (EDDC) u Nizozemskoj (1990.-2002.). Ima diplomu (Dance Research Fellow) Bennington koledža u Vermontu, SAD. Certificirana je učiteljica i praktičarka Alexander tehnike. Posljednji radovi su joj ‘Yes No Maybe’, sa s h i f t s / art in motion company, te ‘Echo Archive’ s Elenom Demyanenko. Kroz izvođenje i podučavanje u Americi i Europi, u stalnom je dijalogu s plesnim zajednicama s obje strane Atlantika. Duboki utjecaj na nju imao je pokret post-modernog plesa u New Yorku šezdesetih i sedamdesetih godina. To je, kao osnovu njene plesne prakse, postavilo poštovanje tijela u pokretu te strast prema kreativnom procesu i eksperimentu.

Sylvia Hallett je glazbenica, multi-instrumentalistica i skladateljica. Sklada na violini, norveškoj Hardanger violini, pili, harmonici, elektronici te nađenim objektima. Trenutno svira u The London Improvisers Orchestra i h2dance company, gdje je kućna skladateljica. Surađuje sa, između ostalih, Lol Coxhill, Evan Parkerom, David Toopom, Jah Wobbleom, Annom Homler, LaXula, Operom North, Wonderful Beast, Mirandom Tufnell, Evom Karczag te sa The Royal Shakespeare Company. Nastupa međunarodno kao solo improvizatorica, izdala je tri solo albuma te se njena glazba redovito pojavljuje u soundtracku BBC-vog TV’s Silent Witness.

Chris Crickmay je vizualni umjetnik, po zvanju arhitekt, no rano se posvetio umjetnosti i edukaciji u umjetnosti. Predavao je na različitim sveučilištima u Engleskoj (Open University, Dartington College of Arts, UWE Bristol). Bavi se strategijama kreativnog rada i ulogom umjetnosti u društvu. Njegova primarna praksa odvija se kroz suradnje u stvaranju komornijih oblika izvedbene umjetnosti koji povezuju vizualnu umjetnost i ples. Surađivao je s brojnim plesačima i koreografima, a posebno se ističu njegove dugotrajne suradnje s Evom Karczag i Mirandom Tufnell. Djeluje kao nezavisni umjetnik koji stvara instalacije, izvedbe, piše te podučava, s posebnim zanimanjem za stvaranje interaktivnih okoliša za izvedbu te za improvizaciju koja uključuje pokret. Također se bavi praksom figurativnog crtanja koja proizlazi iz izvedbe. Pored brojnih članaka, s Mirandom Tufnell koautor je dva priručnika za izvedbeni rad: ‘Body, Space, Image, notes towards improvisation and performance’, Dance Books (1990.), te ‘A Widening Field: Journeys in Body and Imagination’, Dance Books, 2004.

26. 26. i 27. studenog 2016., 11.00- 17.00 sati, ADU Zagreb, Frankopanska 22

Andrew Morrish više od 30 godina radi kao freelance izvođač, učitelj i istraživač na polju improvizacije. Njegovo iskustvo uključuje međunarodne kazališne, plesne i operne suradnje. Svoju improvizacijsku praksu razvijao je kroz osam godina suradnje s Al Wunderovim “Theatre of the Ordinary” u Melburnu te kroz dvanaestogodišnju suradnju s Peterom Trotmanom. Tijekom posljednjih 17 godina razvija vlastitu praksu podučavanja improvizacije. Predaje i izvodi diljem Europe i Australije. 2016. dobitnik je dvogodišnje stipendije Vijeća za umjetnost Australije (Australia Council for the Arts).

http://www.andrewmorrish.com/

]]> https://improspekcije.com/radionica-kirstie-simson-i-martin-piliponsky-u-srpnju-na-rtu-kamenjaku/ Fri, 11 May 2018 11:51:31 +0000 http://improspekcije.com//?page_id=3075 Nastavi čitati »]]> Tijela u pokretu | Prazni prostori

Istraživanje slobode kroz plesnu improvizaciju

09.-13. srpnja 2018., Park prirode Kamenjak

Kirstie Simson (UK) i Martin Piliponsky (Argentina) povezao je zajednički interes i strast za plesnu improvizaciju i istraživanje slobode. Zajedno su poučavali i nastupali u Argentini, Čileu, Ekvadoru i Meksiku 2015., 2017. i 2018. godine. Njihov kreativni dijalog povezuje važnost slušanja s doživljajem tijela i okoline, kroz praksu usredotočene prisutnosti, komunikacije i povezanosti.

Kirstie Simson (UK) stalna je eksplozija i inspiracija na suvremenoj plesnoj sceni koja publiku dovodi u kontakt sa životnom snagom čiste kreacije kroz svaki trenutak virtuozne improvizacije.  New York Times prozvao ju je ”silom prirode”, a Time Out Magazine, London napisao kako je ”nemjerljivo obogatila i proširila granice suvremenog plesa”. Dobitnica je brojnih nagrada za ples, vrsna predavačica, zadivljujuća izvođačica i vodeća stručnjakinja u području plesne improvizacije. Predaje plesnu improvizaciju na Sveučilištu Illinois, vodi radionice i nastupa širom svijeta. U svom radu oslanja se na poznavanje kontaktne improvizacije, plesnih tehnika, Alexander tehnike, aikida, meditacije, kao i na angažirana duhovna istraživanja te dugogodišnje iskustvo u izvedbenoj improvizaciji. Radi neumorno već tri desetljeća kako bi s ljudima podijelila radost istraživanja primarnog nagona tijela za kretanjem. Uvjerena je da će oslobađanje odnosa prema tjelesnoj inteligenciji, koji je često bojažljiv i ne dovodi se u pitanje, biti važan dio stvaranja nove kulture.

Martin Piliponsky (Argentina) je arhitekt i urbanist, plesač i učitelj improvizacije. Njegova strast za pokretom razvila se kroz hebrejske narodne plesove i sport koji su mu oblikovali karakter i duh. Posljednjih nekoliko godina njegova ljubav prema arhitekturi odražava se kroz podučavanje kao i kroz kustoski rad u tradicionalnim i netradicionalnim prostorima za plesa i improvizaciju. Spajajući svoje obrazovanje i ljubav prema arhitekturi i plesu Martin uči druge o načinima na koje prostori u kojima živimo transformiraju ples i život. Kroz putovanja i nastupe diljem svijeta dijeli svoje umijeće utemeljeno na dubokom osluškivanju sebe i prostora koji nas okružuje.

istraživački laboratorij

Pod mentorstvom međunarodnih umjetnika Petera Pleyera i Marie Francesce Scaroni, ovaj je laboratorij okupio profesionalne plesne i izvedbene umjetnike iz Hrvatske i okolnih zemalja u teorijskom i praktičnom istraživanju plesnih praksi i narativa koji su stvorili kanon na koji se danas pojedinačno, ali i kolektivno, oslanjamo te koji čini polje socijalnih i poetskih pitanja kojima se bavimo.

U laboratoriju sudjeluju: Dora Đurkesac, Marko Gutić Mižimakov, Nikolina Komljenović, Umberto Lancia, Silvia Marchig, Irena Mikec, Sonja Pregrad, Iva Nerina Sibila, Zrinka Šimičić Mihanović, Josipa Štulić, i Žak Valenta.

Učenje Julyena Hamiltona istražuje dubinu kreativnog čina i tehniku nužnu da ga prati i podržava. Ono proizlazi iz njegovog iskustva kao solo autora i izvođača, umjetničkog direktora kompanije Allen’s Line te izvođača u brojenim grupnim izvedbama.

www.julyenhamilton.com

www.allensline.com