„Zanima nas ono u pozadini plesa, svjesno i nesvjesno, ono što uvjetuje donošenje određene koreografske kao i izvođačke odluke. Bavimo se mišlju kao pokretom i pokretom tijela kao posljedicom misli. Pokušavamo artikulirati misli; izgovoriti ih i istovremeno osvijestiti na koji način one motiviraju, zaustavljaju i mijenjaju tijek kretanja. Plesača to stavlja pred izazov, a gledatelja? Pred zbrku značenja naoko nepovezanih pokreta ili mu pak nudi novi ključ za čitanje i razumijevanje plesa?”

iz kritika:

‘Pokret Mislim Okret’ je i igra s ozbiljnim ishodom… Unutar same sebe, /predstava/ je sasvim razumljiva i iskreno organizirana plesna radionica za publiku i plesač(ic)e… izuzetno simpatičan i samorazumljiv način kako u izvedbenoj situaciji komuniciraju tri različita pogleda na ples i izvedbu.

Igor Ružić: Izvedba kao simultani prijevod

Radi se o jednostavnom, ali vrlo plodnom pitanju: kako posredovati refleksiju o pokretu, ali i o kontekstu, okolini, mirisu, boji, osjetu na koži, o svemu onome što plesač opaža dok se kreće na licu mjesta, upravo u trenutku dok se sve to događa. Razmišljati o tome što je to što misliš, ili opažaš, proces je koji zahtijeva posebnu koncentraciju, i uvijek je vremenski izmješten – izuzetno je teško, ako ne i nemoguće postići simultanost.

…uzbudljivo je promatrati tu borbu sa tijelom i kognitivnim procesima. ‘Pokret mislim okret’ ima i veliki edukativni potencijal, jer razbija tu monolitnost plesačkog tijela u odnosu na publiku i otvara se prema publici u smislu pokušaja razotkrivanja unutarnjih procesa.

Una Bauer: Govoriti ono što se opaža

Improspekcije na Danima performansa i suvremenog plesa u Varaždinu

Serija impro-kuharskih performansa pod nazivom Jestiva ideja! otvara slobodan pristup gastronomskim užicima te nudi interaktivan pristup posjetiteljima koji prestaju biti tek puki konzument, već postaje sudionicima ovog neobičnog, a slasnog eksperimenta. Dislocirano iz klasičnog mjesta zbivanja, a bez ikakvog pritiska o stvaranju konkretnog umjetničkog djela, već upravo podložno svim raznolikim formama improvizacije, kuhanje postaje stvarna, opipljiva i okusna umjetnost.

Sudjeluju: Sonja Pregrad (HR), Iva Hladnik (HR), Weronika Pelczynska (POL), Jule Flierl (D), Peter Juhasz (HUN), Davorka Horvat (HR); izrada slastica: EKOS Varaždin

Polazište svakog djelovanja je ”ljudska mjera”, čovjek, stanovnik kvarta koji sa sobom, u sadašnjosti, nosi povijest mjesta, čija svakodnevica čini identite tog mjesta i ukazuje na promjene koje su se dogodile kao i na one kojima težimo.

Prvi dio projekta:

21. siječnja, 2012., 12.00 sati, Dom za starije i nemoćne osobe Maksimir, Hegedušićeva 20

sudjeluju: Ante Krpan, Bruno Isaković, Chris Martineau, Iva Hladnik, Nives Sertić, Sylvain Meret, Tomislav Feller, Zrinka Šimičić Mihanović

22.siječnja 2012., 12.00 sati, Centar za kulturu i informacije Maksimir

sudjeluju: Ante Krpan, Bruno Isaković, Chris Martineau, Iva Hladnik, Nives Sertić, Svebor Szekely, Sylvain Meret, Tomislav Feller, Zrinka Šimičić Mihanović

Drugi dio projekta:

Ostvaren je u suradnji s res urbanae.

Res urbanae je društvena platforma Udruge za interdisciplinarna i interkulturalna istraživanja i Zaklade Heinrich Böll kojom se propituju pojmovi zajedništva, zajedničkih dobara, te postojećih i alternativnih struktura i oblika upravljanja društvenim, kulturnim i prostornim resursima u lokalnim zajednicama. U razdoblju od 19. do 21. lipnja 2012. Improspekcije i res urbanae organizirale su niz performativnih akcija na Trgu Otokara Keršovanija s namjerom ukazivanja na potisnute potencijale tog gradskog prostora te na devastiranu urbanu intervenciju Bernarda Bernardija koja ga obilježava.

19. lipnja 2012., 19.00 sati
20. lipnja 2012., 21.30 sati
21. lipnja 2012., 19.00 sati

sudjeluju: Bruno Isaković, Makiko Ito, Frederic Lange, Miro Manojlović, Sylvain Meret, Zrinka Šimičić Mihanović

”… pokušati ne gledati kroz prozor, pokušati čuti kroz prozor, pokušati se sakriti iza prozora.”

Izvode: Petra Hrašćanec, Silvia Marchig, Sonja Pregrad, ZLI TRIO (Vedran Peternel, Alen Sinkauz i Nenad Sinkauz)

Plesni piknik na travi – Jestiva ideja!
Dani performansa i suvremenog plesa u Varaždinu
Dvorište Galerije slika, Stančićev trg, Varaždin

„…o lubenicama, njihovoj likovnosti, grotesknosti, težini, okruglosti, zaigranosti i jestivosti.“

Pet lubenica, pet plesača, violončelo i voćni bar u izvedbi fantastičnog restorana Zlatne Ruke pod kuharskom palicom legendarnog Dražena Jambriškog, izvode performans veselih, tužnih, pijevnih, ritualnih, filmskih i poetskih scena… koje možete i pojesti.

Sudjeluju: Petra Hrašćanec, Rina Kotur, Nino Bokan, Sonja Pregrad – ples; Svebor Szekely – glazba; Zlatne Ruke – gastronomska izvedba

19. svibnja 2009., 21.00 sat, Galerija Kranjčar, Kaptol 26

Suvremene izvedbene umjetnosti, CIKLUS 1 niz je događanja u Galeriji Kranjčar. Prvenstveno prostor likovnih umjetnosti, galerija je ovdje inicijator dijaloga među umjetnostima, u ovom slučaju tijela u pokretu i slike. Tijela plesačica oslonjena samo na vlastiti senzibilitet za prostor, likovni sadržaj, zvuk i publiku, razvijaju koreografiju pred očima publike. Plesna improvizacija tako je jedna od najriskantnijih izvođačkih formi te i od svoje publike zahtjeva specifičnu koncentraciju, prisutnost i budnost. Improvizatori svakom svojoj gestom, racionalno ili ne, donose odluku koja čini samo tkivo koreografije. Gledateljski su-ulazak u prostore tjelesnog odlučivanja, najuzbudljiviji su trenutci ovakvih izvedbi. Veliki bijeli formati Tomislava Buntaka, ispunjeni tijelima u pokretu, idealan su partner za ovakvu izvedbu. Stvarna i eksplozivna tijela plesačica u interakciji s prostorom u potpunoj su suprotnosti s krhkim Buntakovim linijama. U ovoj Improspekciji ta dva tijela ulaze u komunikaciju i time mijenjaju vlastiti kontekst.

Sudjeluju: Sonja Pregrad, Petra Hrašćanec, Iva Hladnik – ples; Klara Romac – violončelo

Kipar Denis Tricot i glazbenik Neven Krajačić nastavljaju suradnju započetu na festivalu Improspekcije2007. Tijekom izvedbe, koja spaja stvaranje skulpture i koncert, bez unaprijed pripremljenog materijala, isključivo se oslanjajući na vlastite umjetničke izraze, oni kroz improvizaciju nastoje testirati svoju otvorenost te, komunicirajući različitim jezicima (skulptura/prostor-zvuk/vrijeme), traže mogućnost zajedničkog nazivnika.

Denis Tricot francuski je kipar i improvizator. Kao vjerni sljedbenik ideje interdisciplinarnosti, oduvijek je svoj rad vezao uz javnu izvedbu. Od 1994. improvizira s drvenim lukovima stvarajući dinamičke konstrukcije u isto vrijeme i u istom prostoru s plesačima, glazbenicima i glumcima. Osim toga radi i skulpture vezane najčešće uz arhitekturu ili javni prostor. Od 2001. surađuje s plesačicom Zrinkom Šimičić, glazbenicima Vaniom Dombrovszkym, Chris Martineau, Éricom Cordierom, Pascal Battusom, piscem Rémi Checchettom, glumicama Claire Truche i Patriciom Capdevielle, koreografkinjom Julie Desprairies.

Neven Krajačić je diplomirao na Fakultetu elektrotehnike i računarstva, na Zavodu za elektroakustiku. Od 1996. bavi se slobodno-improviziranom glazbom. Djeluje samostalno i kao član Duo Brio. Nastupa na međunarodnim festivalima: Earwing festival, Festival Žedno uhol, NO jazz.